Drugi nazivi: pelen, akcenac, osenac, pelinček, vakcenac.
Latinski naziv: artemisia absinthium.
Opis biljke: pelin je trajna biljka s razgranjenom stabljikom, polugrmastog oblika, visine do 1 metra. Stabljika je okrugla s perasto razdeljenim listovima. Cveta u grozdu sa sitnim obešenim glavicama. Cvetovi se sastoje od čašice s uskim lapovima, bledožutog, levkastog, na krajevima petodelnog rascepljenog venčića, 5 prašnika i nadraslim peštićem. Nema čoveka koji ne zna za pelen. Mnogi biljku i ne poznaju u prirodi, ali svi odreda znaju za pelen kao simbol gorčine i čemera. Malo je biljaka koje su tako duboko vezane za naš narod, vekovima mučen, gonjen, ponižavan, koji je znao samo za gorčinu života. I dok je u nas pelen simbol jada, čemera, dotle su nekada Rimljani na Kapitolu, pre i iznad svih priznanja i počasti, pobednika najbolje pobednike napijali napitkom od pelena, ubeđeni da je to najveća nagrada za pobednika, jer im se po tadašnjem shvatanju, obezbeđuje dobro i večno zdravlje, najveće zemaljsko bogastvo. U ostalom i latinski naziv pelena ima simbolično značenje tj. ime biljke treba da deluje psihosugestivno na čoveka, da veruje da ce biti zdrav i čio. Antički naziv potiče od grčke reči (Artemisia) lekovite.
Stanište: kao divlja raste na osunčanim neobraslim zemljištima, a zbog svoje lekovitosti sadi se u vrtovima.
Lekoviti deo biljke: za lek se sakupljaju listovi pred cvetanje i cela biljka za vreme cvetanja.
Lekovito delovanje: Pelin smanjuje stvaranje želudačne kiseline čime štiti sluzokožu želuca od njenog preteranog agresivnog delovanja.